Kako razgovarati s djetetom o gubitku — istinito, mirno i s ljubavlju

Ove godine, na blagdan Svih svetih, D. i L. su zapalili svijeću za L.-ovu baku.
Njihov petogodišnji sin O. je držao lampion u rukama, gledao druge ljude na groblju, promatrao cvijeće, tihe razgovore i povremene suze.

Na povratku kući, O. je tiho pitao:

“Mama, gdje je baka sada?
Hoće li se vratiti?”

D. je na trenutak zastala. U prsima stezanje, u grlu knedla. Sve što je željela bilo je dati ispravan odgovor — a istovremeno ga zaštititi. Priznala je sebi:

nije lagano odgovoriti na ovakva pitanja.

I to je u redu.

Polako ga je privila uz sebe i rekla:

“Baka je bila jako važna i jako smo je voljeli.
Njezino tijelo više ne radi i ona se ne može vratiti,
ali mi je nosimo u srcu i u sjećanju.”

O. je klimnuo, a onda dodao:

“Ali ja sam tužan.”

D. je uzdahnula i odgovorila:

“I ja sam ponekad tužna.
Kad smo tužni, možemo biti zajedno i pričati o njoj.
Tu sam.”

O. se privio uz mamu i nakon nekoliko trenutaka tišine rekao:

“Želim nacrtati baku kad dođemo kući.”

Mama mu se nasmiješila — tuga je dobila svoj oblik. Crtež, boja, sjećanje. Siguran put za osjećaje.

Tata L. je dodao:

“Možemo napraviti malu kutijicu s uspomenama.
Stavit ćemo unutra crtež i možda neku njenu fotografiju.”

Tog popodneva, tuga je živjela uz bojice i razgovor, a ne u tišini i neizrečenom strahu.

Što ova situacija pokazuje?

Djeca ne trebaju savršene odgovore — trebaju istinu rečenu jednostavno, toplinu, prisutnost i dopuštenje za osjećaje.

O. je pokazao ono što mnoga djeca rade kada se suoče s gubitkom:

• pita izravno

• traži smisao

• pokazuje emociju

• izražava tugu kroz igru i crtež

D. i L. su pokazali ono što pomaže:

• saslušali su bez žurbe

• dali jednostavna objašnjenja bez metafora (“zaspao je”, “otišla je negdje”)

• imenovali osjećaje

• bili fizički i emocionalno prisutni

• ponudili kreativni način izražavanja

I to je sve što dijete treba u tim trenucima.

Kako možete podržati svoje dijete u sličnim situacijama

• koristite jednostavne rečenice: “Tijelo više ne radi, ne može se vratiti”

• dajte prostora za tugu i pitanja

• odgovarajte polako, bez žurbe i bez izbjegavanja teme

• validirajte emocije:
  “Normalno je biti tužan, i ja sam.”

• ponudite kreativne načine izražavanja: crtanje, foto-kutak, pisanje pisma, paljenje svijeće

Najvažnije:

Dijete ne treba rješenje za tugu.
Dijete treba ruku, prisutnost i sigurnost dok tuga prolazi.

Gubitak je dio života

Gubitak je dio života — a djeca uče kako se nositi s tugom promatrajući nas.

Naše strpljenje, smirenost i spremnost da budemo uz njih učimo ih da tuga nije nešto što se skriva, nego nešto kroz što prolazimo zajedno.

I u tome je ljubav.