Radost darivanja
Prosinac u dječjem svijetu ima poseban ritam. Lampice na ulicama, čizmice na prozorima, miris kolača, prve pahulje, priče o svetom Nikoli i Djedu Božićnjaku… Djeca taj mjesec doživljavaju kao jedno veliko obećanje radosti.
Pisanje pisama počinje već u studenom, popisi želja postaju sve maštovitiji, a roditelji s druge strane osjećaju veselje, uz dozu pritiska.
Što im kupiti? Kojim željama udovoljiti? Hoće li biti zadovoljni ili razočarani?
Ako se prepoznajete u ovome – niste sami. Većina roditelja prolazi isto.
No istraživanja iz dječje psihologije i ponašanja donose smirujuću poruku:
blagdanska radost puno manje ovisi o količini i veličini poklona nego što mislimo.
Zašto su blagdani posebni djeci — i što kaže znanost?
Studije pokazuju da djeca najviše uživaju u iščekivanju, ritualima i zajedničkim trenucima, a ne u samom broju poklona. Čak i vrlo mali darovi mogu izazvati snažnu radost ako su dio tople atmosfere i poruke: “Mislim na tebe.”
Istraživanja prosocijalnog ponašanja (Aknin i sur., 2020–2023) pokazuju da djeca snažno reagiraju na pažnju, bliskost i dijeljenje, a ne isključivo na materijalne darove.
Studija Lewisa i McCalla (2011) otkriva da djeca emocionalno reagiraju na darove ovisno o tome kako su dar uručeni, tko je prisutan i kakva je atmosfera — što znači da kontekst darivanja oblikuje doživljaj jednako jako kao i sam poklon.
Drugim riječima:
djeca ne pamte stvari — pamte osjećaje.
Kada poklona bude previše…
Iako se čini da „više“ znači „bolje“, praksa i znanstvene spoznaje govore suprotno.
Prevelik broj poklona može dovesti do:
bržeg gubitka interesa za igru
preplavljenosti
razdražljivosti
površnog igranja
sukoba među braćom i sestrama
slabijeg osjećaja zahvalnosti
Mnogi roditelji to prepoznaju: nakon nekoliko minuta otvaranja, papiri su posvuda, djeca skaču s poklona na poklon, a raspoloženje se, umjesto veselja, pretvara u zbrku.
To nije znak da se roditelji “nisu potrudili”.
To je sasvim prirodna reakcija dječjeg mozga koji se teško nosi s velikim brojem podražaja.
Želje i potrebe – dvije važne, ali različite stvari
Kada dijete kaže: “Želim ovo!”, ono najčešće govori o želji, a želje nisu isto što i potrebe.
Iza djetetovih želja često stoje:
želja za pažnjom
potreba za bliskošću
potreba za igrom i zajedničkim vremenom
želja za uspjehom i potvrdom
potreba za pripadanjem skupini
Roditelj ne treba (i ne bi trebao) ispuniti sve želje.
Ali je važno prepoznati i zadovoljiti potrebe.
Dijete koje želi nešto “jer to imaju svi” ne želi predmet — želi pripadati.
Dijete koje želi petu sličnu igračku možda želi više zajedničke igre, a ne objekt.
Stručna literatura o dječjem razvoju godinama naglašava da zadovoljene psihičke potrebe donose stabilnost i sigurnost, dok želje donose trenutni bljesak radosti koji brzo prolazi.
Što čini dobar poklon?
Dobar poklon ne mora biti skup, velik ili trendovski.
Ne mora biti ni na popisu.
Dobar poklon je:
promišljen
prilagođen djetetu
u skladu s njegovim interesima
simboličan ili iskustven
Znanstvena istraživanja darivanja i memorije pokazuju da se djeca i adolescenti mnogo bolje sjećaju iskustava nego predmeta (HEC Paris Research, 2020).
Ideje za iskustvene poklone:
izlet ili šetnja na posebno mjesto
odlazak u kino, kazalište ili radionicu
klizanje, sanjkanje, “zimski piknik”
dan posvećen djetetu – bez žurbe i mobitela
zajedničko pečenje kolača
izrada božićnih ukrasa ili darova za druge
večer društvenih igara
mala “obiteljska avantura” u lokalnom parku ili šumi
Takvi pokloni ostaju u srcu djece mnogo dulje od predmeta.
Obiteljski rituali – najljepši dar koji ništa ne košta
Djeca obožavaju rituale jer im oni daju osjećaj pripadnosti i sigurnosti.
To može biti:
kititi bor uvijek uz istu pjesmu
gledanje božićnog filma u pidžamama
zajednički topli kakao na dan sv. Nikole
paljenje adventskih svijeća
pisanje pisma dobrih djela, a ne samo želja
obiteljska šetnja na Badnjak
“noć sjajnih lampica” — vožnja i gledanje ukrasa po gradu
Rituali stvaraju uspomene koje djeca nose cijeli život.
Roditelji vode, djeca uče – a ne obrnuto
Djeca uče promatrajući.
Ako vide da odrasli previše naglašavaju poklone, i ona će ih smatrati najvažnijima.
Ako vide da roditelji cijene zajedništvo, blizinu i rituale — to će postati njihova istina.
Istraživanja altruizma pokazuju da djeca vole ne samo primati, nego i davati, kada im to omogućimo. Potaknite dijete da nekome nešto nacrta, napravi ili pokloni — barem sitnicu.
To njeguje empatiju, zahvalnost i osjećaj povezanosti.
Najljepši blagdanski dar? Vaše vrijeme.
Ako ovih dana razmišljate što kupiti i koliko toga treba biti, možda će vam pomoći ova misao:
Pokloni su lijep dodatak blagdanskom vremenu.
Ali ono najvažnije u blagdanu nije skriveno u šarenim kutijama, nego u trenucima koje provodimo zajedno.
Djeca će možda zaboraviti što su točno dobila ove godine, ali neće zaboraviti:
tko ih je grlio
tko se smijao s njima
tko je s njima kitio bor
tko ih je slušao
tko je bio tu
To je ono što blagdane čini posebnima —
toplina, bliskost, rituali i zajedništvo.
Najljepši dar koji djeci možete dati je vaše vrijeme, vaša prisutnost
Sve ostalo je samo ukras.
Irena Bašić, mag. praesc.educ.
info@flowbyirena.com
Izvori:
Aknin et al. (2012). Giving leads to happiness in young children. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0039211
Lewis & McCall (2011). The disappointing gift. https://doi.org/10.1016/j.jecp.2011.04.012
HEC Paris (2020). Why experiences might make better gifts for older children. https://www.hec.edu/en/why-experiences-might-make-better-gifts-older-children